Bila jednom jedna Velika kuća daleko od grada, duboko u šumi, u Vrhima u Poreču. Tu se doselila obitelj iz sela. Djeca su bila mala, falilo je svega. Kuća je bila Velika i prazna. Malo pomalo kuća se sređivala, djeca su rasla i daleke 1979. godine napravljena je prva kategorizacija te Velike kuće za iznajmljivanje, tada, ne mnogobrojnim turistima.

Turisti su dolazili iz dalekih zemalja i bili zadovoljni boravkom u Velikoj kući. Dugo su se godina za redom vraćali, a njihova djeca i naša djeca zajedno su rasla. Njihov ponovni dolazak dovoljno govori o tome da su zadovoljni u Velikoj kući u šumi. Svake godine su rasle potrebe gostiju, a sobe u Velikoj kući su se uređivale u apartmane. Sve se prilagođavalo željama gostiju koji više nisu bili samo gosti, već su mnogi od njih postali dobri prijatelji, kako s nama domaćinima tako i s drugim gostima međusobno. Sada već i njihova djeca rado dolaze u Veliku kuću sa svojom djecom i zajedno rastu sa našim unucima.

Velika kuća više nije osamljena kuća u šumi već kuća u mirnom dijelu grada u neposrednoj blizini centra Poreča. U velikom vrtu još uvijek se čuje samo smijeh i igra naše i njihove djece. Gosti su uvijek dobrodošli u VELIKU KUĆU U VRHIMA.